JU KSC Vogošća raspisala je Javni poziv za najbolji prozno-literarni rad Povodom obilježavanja Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine, na temu „Vrelo ljepote moje domovine“. Učenica naše škole Zerina Ejubović VIII1 osvojila je treće mjesto za svoj rad.Čestitamo!
VRELO LJEPOTE MOJE DOMOVINE (1)
VRELO LJEPOTE MOJE DOMOVINE
Rodih se u Sarajevu, gradu ispod Trebevića, u kojem je ostalo mnoštvo ispričanih i neispričanih priča. I to onih najljepših. Nisu pričane samo u Sarajevu, pa bolan, cijela Bosna zna za Boška i Admiru. Pa hajde, ne budi ponosan, ne budi ponosan što živiš u domovini najljepših priča koje nisu nigdje zapisane i najljepših priča koje su pričane romanima. Pričane i nikome nije dovoljno, kao da nisu dovoljno puta pričane. Jarane, ljepota je sjesti s nanom u baštu dok ona nosi jagode i ti jedeš, svi ste veseli, smijeh i razne pošalice. Ljepota je proći Starim u Mostaru i gledati kako raja skače u dubine Neretve, za trenutak nestanu, a onda su opet na obali.
Brate, ne idi! Ne grije sunce tamo kao ovdje, a ni nane stare nema s jagodama. Ne idi preko, nema ni Neretve.
Ne ostavljaj starog Aliju, efendiju, on te je, bolan, prvim harfovima učio. Sjećaš li se kako je imao strpljenja kad po stoti put pogriješiš i pogrešno ga pročitaš.
Ne ostavljaj bolan onu klupu, onaj kafić kafu gdje si pio dok autobus čekaš. Klupa na kojoj si sa Selmom sjedio, planirao na daleke staze, htjeli ste vi, al njoj njeni ne dadoše. Pa si, jarane, pio, znam. Teško si ti to prebolio, ali si uspio. I ne idi, druže, Bosna je tvoja majka, druge nemaš. Ne možeš preći preko svega toga.
Daj nam još jedom da slušamo „Putuj Selma“. Vozit ćemo se još dugo raznim cestama, raznim gradovima, samo druže, ne idi!
Bar još jednom da prođemo Jablanicom i Mostarom, pa to su ti oduvijek bili najdraži gradovi, tamo nema ni Jablanice ni Mostara. Pa onda da odemo na Vlašić s rajom, onako kako smo uvijek i umjeli zabaviti se, bolan! Bili smo sretni i kad smo se kupali u jezerima, pa to je osjećaj tri metra iznad neba. Hoće li ti tako biti i tamo, preko?
Ne idi druže, ne ostavljaj drugove, ne ostavljaj majku staru i nanu koja te s radošću očima dočeka. U Bosni ostani, ne idi drugdje! Nema tamo ničeg našeg.
Zerina Ejubović
